RAZUMIJEVANJE UČENIKA S ADHD-om
2.dio: Pristupanje ADHD-u na nastavi
U školama se sve češće govori o djeci s ADHD-om te su poznati podaci da se broj djece s ADHD-om povećao. Teškoće koje djeca imaju zbog povećane motoričke aktivnosti, deficita pažnje i impulzivnosti u velikoj mjeri otežavaju njihovo školovanje, savladavanje gradiva i funkcioniranje u nastavi. Kako bi im pružili adekvatnu podršku u nošenju sa njihovim svakodnevnim izazovima te osigurali njihov pozitivan rast i razvoj, važno je educirati učitelje kako bi znali kvalitetno individualizirati pristup u radu s ovom djecom. Povećanjem njihova znanja o ADHD-u se povećava i razumijevanje teškoća s kojima se ova djeca svakodnevno nose, a time svakako i kreativnost, tolerancija te fleksibilnost koja je izuzetno potrebna u školovanju ove djece.
Prva zamka u koju učitelji mogu upasti pri radu s ovim učenicima jest da lako mogu pomisliti da se radi o neodgojenom, razmaženom ili „zločestom“ djetetu. Vrlo je važno da učitelji znaju da neprimjerena ponašanja ove djece nisu odraz njihove nemarnosti ili neodgojenosti nego biološkom stanju neuravnoteženog funkcioniranja moždanih procesa.
U kontekstu školovanja važno je podsjetiti da osim primarnih teškoća nepažnje i rastresenosti, motoričke hiperaktivnosti i impulzivnosti, kod ove djece se javljaju i sekundarne teškoće koje izravno utječu na školovanje i savladavanje gradiva. Radi se o slabijoj finoj motorici (nezgrapan rukopis, sporo pisanje, ne uspijeva sve prepisati s ploče) i motoričkoj koordinaciji (poteškoće u orijentaciji u prostoru, poteškoće u TZK) te specifičnim teškoćama u učenju (nedovoljno razvijena sposobnost slušanja, mišljenja, govorenja, pisanja, čitanja, računanja). Djeca s ADHD-om često imaju disgrafiju ili disleksiju. Zbog svega navedenog slijede konkretne ideje za individualizaciju metoda i načina rada za djecu s ADHD-om u pojedinim segmentima njihova obrazovanja i nastavnih procesa.
INDIVIDUALNI PRISTUP I METODE RADA S DJECOM S ADHD-OM
MJESTO SJEDENJA
Najbolje da to bude mjesto blizu nastavnika tako da se omogući što bolji nadzor i da se što lakše uoči kad je potrebno učeniku dati dodatno objašnjenje ili pružiti pomoć. Idealno bi bilo da to bude mjesto što više udaljeno od vidnih i slušnih podražaja (srednji red, prva klupa).
POZNATA STRUKTURA
Djeca s ADHD-om ponašaju se mnogo bolje kada je njihov svakodnevni život predvidljiv i strukturiran. Poznata struktura im daje sigurnost i stabilnost koja im je potrebna zbog učestalog nemira koji osjećaju u sebi i teškoća sa samokontrolom. Odrasli s dosljednim provođenjem poznate strukture pomažu djecu da jačaju vlastitu samokontrolu. Zato najavite promjene unaprijed.
USMENO I PISMENO ISPITIVANJE
Preporuča se da ispitivanje znanja bude češće, u kraćim vremenskim intervalima.
Ocjenu je potrebno bazirati na usmenim ili pismenim ispitivanjima, ovisno o preferencijama djeteta. Test za dijete s redovnim programom uz individualizirani pristup (bez prilagodbe sadržaja) se također može mijenjati u smislu načina postavljanja pitanja (npr. Zaokruži ili spoji odgovore umjesto nadopuni rečenicu), ali opseg gradiva koje je dijete moralo učiti ostaje isto kao i ostalim učenicima. Ako govorimo o pismenim ispitima (s i bez prilagodbe sadržaja), važno je reći da se prilagođava način bodovanja i ocjenjivanja. Dakle, ako smo djetetu prilagodili način ispitivanja, ne znači da ne može dobiti visoke ocjene.
POTEŠKOĆE S RUKOPISOM, ČITANJEM, PISANJEM
Ukoliko dijete ima teškoće s prepisivanjem i općenito s grafomotorikom, onda je važno ocjenjivati sadržaj, ne rukopis i gramatiku, dati dovoljno vremena, koristiti jasne, čitljive i pregledne forme za pisane radove, označiti linijama mjesto za odgovor, ostaviti dovoljno mjesta za odgovor. Ako dijete ima teškoće s prepisivanjem, prema potrebi i dogovori mu učitelji trebaju dati plan ploče.
Ako se radi o teškoćama čitanja može biti vrlo korisno povećati veličinu slova, posebno označiti ključne riječi u tekstu ili zadatku, tekst potkrijepiti slikama. Ponekad ovakve sitne vizualne promjene djeci mogu biti velika pomoć u čitanju, razumijevanju teksta i pisanju odgovora.
PRIHVAĆANJE I RAZUMIJEVANJE UPUTA
Ako dijete ima ADHD, najčešće su vidljive teškoće s održavanjem pažnje. Zbog toga im je teško pratiti upute. Zato ih je potrebno davati dio po dio upute (podijeliti zadatak na manje razumljive i jednostavne cjeline), tražiti ponavljanje upute kako bi provjerili njezino razumijevanje, omogućiti pomoć drugih učenika te privući pažnju prije davanja uputa (verbalno, gestama ili fizičkim dodirom).
PRELAZAK S JEDNE AKTIVNOSTI NA DRUGU
Bitno je unaprijed najaviti promjenu aktivnosti, pravovremeno izvijestiti o promjeni aktivnosti, osigurati pomoć drugih učenika, koristiti fizičku blizinu i dodir te pojasniti novu aktivnost.
BILJEŽENJE UPUTA
Djeca s ADHD-om često zbog brzopletosti ne zapišu zadaću ili ne zapamte ključne informacije. Važno je da učitelji razumiju ovu teškoću jer je potrebna njihova pomoć u vidu kontrole ovakvih radnji, a ne u zabilježavanju umjesto njih. Zato je potrebno da posebno zatraže da zapišu što je potrebno uraditi kod kuće te da provjeriti je li dijete zapisalo. Također često podsjećati dijete ukratko na plan i upute jer djeca s ADHD-om često zaboravljaju.
ZADRŽAVANJE ODREĐENOG POLOŽAJA DUŽE VRIJEME
Djeca s ADHD-om su često vrlo nemirna što predstavlja problem jer im teško sjediti na istom mjestu cijeli školski sat, a uz to i biti koncentriran na nastavu. Nerealno je od njih očekivati toliko samokontrolu jer podsjećamo, njihov psihomotorni nemir ima biološku pozadinu i njihovo tijelo ima snažnu potrebu za kretanjem. Zato je važno osmisliti načine kako da im omogućimo kretanje tijekom nastave, ali tako da ono bude dozvoljeno i prihvatljivo.
Postoje razni načini kako to postići, a neki od njih su:
- Način sjedenja i kreativni položaji tijela(dopustiti da kleči na stolici, sjedenje na pilates lopti ili plastičnim jastucima raznih oblika izbočina/površina, čitati na podu u kutku za čitanje, hodati po učionici dok ponavlja i slično).
- Dozvolite im da vrte u rukama predmete koji ne stvaraju buku (antistresne loptice za stiskanje, spužvaste i mekane predmete, nalijepljene površine ispod klupe). Imajte te predmete kod sebe u stolu, dajte im neupadljivo na početku sata i pospremite ih kod sebe na kraju sata.
- Osigurajte im legitimno kretanje i unaprijed osmislite/planirajte razloge zbog kojeg bi djetetu mogli dopustiti da napusti svoje sjedeće radno mjesto. To može biti brisanje ploče, močenje spužve, odlazak po kredu, odlazak po drugi radni materijal, odlazak na WC, popiti vode, prošetati, protrčati hodnikom po potrebi uz pratnju učenika od povjerenja ili pomoćnika u nastavi, šiljiti olovku, izvršavanje zadataka za učitelja.
- Osmisliti aktivnosti koje zahtijevaju kretanje svih učenika, na primjer dopuštanje premještanja u drugu klupu tijekom zadatka, ustajanje na mjestu ili čučnuti pored mjesta kao znak za da i ne ili bilo koje kategorije.
- Dogovoriti tajni znak kojim bi nam signalizirao da više ne može mirno sjediti ili pratiti nastavu te tada možemo koristiti sve prethodno navedene primjere. Zbog tajnog znaka dijete osjeća razumijevanje učitelja, ima bliskiji odnos s njim/njom. Može se i odrediti posebno mjesto ili prostorija (npr. knjižnica ili ured člana stručne službe gdje dijete zna da može doći na kratki predah, a istodobno uz nadzor odrasle osobe).
ZADRŽAVANJE PAŽNJE NA ZADATKU
Ovo je vrlo važno kod djece koja imaju deficit pažnje. Njihova pažnja luta, kratkotrajna je i potrebno je pronalaziti načine kako da ju učitelji privuku i što dulje zadrže na predmetu radnje. To se može postići na nekoliko načina:
- PRAKTIČNI SAVJETI ZA UKLJUČIVANJE U RAD
Učitelji mogu djetetu pomoći u zadržavanju pažnje tako da omoguće djetetu uključivanje i izlaganje (barem da pridrži kartu, plakat i sl.), koriste konkretne primjere i modele ili fotografije onoga o čemu se govori. Nadalje, svaki put kad želimo privući njihovu pažnju koristiti fizičku blizinu i dodir, možemo pripremiti pisani materijal sa sličicama bitnog, podcrtanim ili istaknutim bitnim dijelovima na koje treba obratiti pažnju. Također možemo osmišljavati aktivnosti u kojima se koristi mnogo učenje kroz dodir i pokret (npr. pokusi, izrađivanje, istraživanje konkretnih primjera onoga što se uči).
Kako bi stavili fokus na ono pozitivno, možemo nagraditi uspješno zadržavanje pažnje i točno izvršavanje zadatka te završavanje zadatka na vrijeme.
- KORIŠTENJE DJETETOVIH INTERESA I JAKIH STRANA ZA SAVLADAVANJE GRADIVA
Ukoliko dijete jako zanimaju životinje i barata s mnogo znanja o njima, učitelji tu temu mogu provlačiti kroz svaki predmet. Na primjer, ako se uči kameno doba, učenik može istražiti koje su životinje živjele u to doba. Ako se iz geografije uči određena zemlja, učenik može istražiti kakav životinjski svijet postoji u toj zemlji.
Na taj način mu približavamo i činimo bliskijom temu koja bi mu inače bila mrska. Takav pristup bi možda doprinijelo boljem uspjehu i povećamo motivaciju i interes za taj predmet.
- NAGLAŠAVANJE DJETETOVIH JAKIH STRANA
Otkrijete u čemu je baš ovo dijete uspješno. Možda mu ide čitanje pa ga možete češće pozivati u to. Možda voli obavljati sitne poslove u učionici, možda vam je spremno pomoći oko nečega u praktičnom dijelu pripreme i realizacije sata, možda voli crtati pa vam može pomoći u uređivanju panoa. Ovo su neke od ideja kako možemo koristiti djetetove jake strane, stvoriti mu priliku da ih izrazi i odati mu priznanje za njih. Ako potkrijepimo njegov trud određenom nagradom ili pohvalom, time jačamo odnos s njim te povećavamo njegovu volju da surađuje i u ostalim zadacima u kojima nije rado sudjelovao jer mu nisu zanimljivi ili slično.
- ČESTO PODSJEĆANJE
Djeca s ADHD-om često zaboravljaju, ali razlog tomu nije nemar, nebriga ili neodgovornost nego posljedica njihova drugačijeg moždanog funkcioniranja. Da bi djecu s ADHD-om zadržali na zadatku, treba ih na prijateljski način često podsjećati na dogovore, upute i zadatke. Na taj način ćete lakše zadržati motivaciju djeteta. Za to možete koristiti i humor što će djeca mnogo lakše prihvatiti, neće se osjećati loše i gubiti motivaciju.
Rad na ponašanju
Podijeliti dječje potencijalno problematične aktivnosti u 3 kategorije:
- Ponašanje koje se može ignorirati
Ponekad ako uočimo ponašanje koje nije u potpunosti prihvatljivo, ali nikoga ne ugrožava, ako ga ignoriramo, dijete će uočiti da njime ne privlači dovoljno vaše pažnje. U takvim situacijama postoji mogućnost da će se jednostavno prestat tako ponašati pa će tražiti druge načine privlačenja vaše pozornosti. U skladu s ovime, ako primijetite ikakvo prihvatljivo ponašanje svakako mu pokažite svoju pažnju i pohvalite. Tako će pomalo učiti da svojim pozitivnim ponašanjima lakše i bolje privlači vašu pažnju, a neprimjerena ponašanja će postepeno jenjavati.
Još jedna ideja je da se pozitivne promjene i poželjna ponašanja koriste bodovi koji bi im mogli donijeti nagradu (pohvala, pozitivni komentar, pogled u oči, nježan dodir, priznanje, razredni pljesak, kontakt s roditeljima, davanje privilegija, mogućnost odabira lekcija što će i kada odgovarati).
Kakve god nagrade i privilegije koristili, znajte da potkrepljenja za djecu s ADHD-om moraju biti snažnija od onih za ostalu djecu tako da „povuku“ dijete. Osim riječima pohvale se mogu izraziti: bodovima u tablici, u pravu sudjelovanja u posebnim aktivnostima, žarkim bojama u tablici, posebnim štambiljima ili naljepnicama u bilježnicu ili informativku itd.
- Neometajuće, ali nepažljivo ponašanje
To su ponašanja koja ne ometaju rad drugih, ali samo dijete ne može učiti. Takva ponašanja je bolje ne ignorirati te koristiti neka od prethodno navedenih savjeta za održavanja i vraćanje pažnje.
Također podsjećajte dijete ukratko na dogovoreni plan i pravila te ih smireno pozivajte na odgovornost. Možete koristiti i tehniku gramofonske ploče, to jest mirno ponavljajte svoje zahtjeve.
Vaša povratna reakcija, bilo da se radi o nagradi ili kazni, neka bude trenutna i momentalna odmah nakon ponašanja, a ne nekoliko minuta, sati ili dana nakon konkretne situacije.
- Ometajuće ponašanje
Radi se o ponašanjima koja ometaju rad drugih i samog učenika. Tada možete iskoristiti opciju kratkog time-outa koje mu dodjeljujete kao vaš pokušaj podrške da se umiri, a ne kao kaznu i izbacivanje sa sata.
Možete na kratko izaći s učenikom i pred vratima učionice reći svoja očekivanja, čuti njegove potrebe i zajedno dogovoriti strategiju koja će mu pomoći da prestane s ometajućim ponašanjem. Kad dijete nema cijeli razred kao publiku, moguće da će se lakše umiriti i racionalnije razgovarati s vama.
Ponekad je potrebno koristiti i posljedice poput restitucije, čvršći ili malo podignuti ton glasa, gubljenje privilegija, premještanje iz razreda negdje drugdje, gubljenje slobode kretanja (npr. pod odmorom dežura sa vama), kontakt s roditeljima, propisane pedagoške mjere itd. Iako kod kazni naglašavam kako je prije nje uvijek prednost treba dati nagradi pa primjenjivati kaznu tek ako poticaj uz pomoć nagrade ne funkcionira. Čak i kada se kazna aktivira, bitno je i dalje održavati balans između nagrade i kazne. Pokušajte za svaku kaznu dati dvije do tri nagrade.
Ako dijete skuplja bodove zbog svojeg ponašanja, u ovakvim situacijama mu se mogu oduzimati bodovi koje je skupio te može izgubiti privilegiju ili nagradu koje su mu bile dodijeljene.
Ukoliko dijete nastavi s ometajućim ponašanjem može se dogovoriti sastanak s roditeljima, učenikom i stručnom službom (kontinuirani kontakt s roditeljima, dogovaranje granica i posljedica s učenikom i roditeljima unaprijed).
Temelj promjene je odnos
Prethodno se mnogo spominjalo da koristimo djetetove snage, resurse, vještine. Za ovakav način rada je važno istraživati područja interesa i djetetova znanja, interesirati se za njegove vještine te ih kreativno primjenjivati u radu. Time automatski i zaokupljamo djetetovu pažnju na nastavi.
Da bi ostvarili sve ovo navedeno, bitan je naš istinski interes za dijete. Ako se dijete osjeća prihvaćeno i sigurno uz svoju učiteljicu, često će postupiti ispravno kako bi očuvao odnos sa svojom učiteljicom koja mu je jako bitna. Zato je temelj svake promjene stvaran na odnosu povjerenja između djeteta i učitelja.
Oprez s timskim radom
Djeca s ADHD-om često teže funkcioniraju u grupnom radu te je bitno provjeriti uspijeva li surađivati u grupi. Možemo mu pružiti podršku stavljanjem njegovog prijatelja u grupu, a svakako je važno napomenuti da se izbjegava stavljati više djece s teškoćama u istu grupu. Još možemo pomoći djetetu koje se teže snalazi u grupnom radu tako da mu dodijeliti manju grupu ili pomoći grupi da što jasnije definiraju svoje uloge i odgovornosti u određenom zadatku.
PITANJA KOJA SE ČESTO JAVLJAJU KOD UČITELJA
Kako razlikovati ADHD od poremećaja u ponašanju?
Bitno je spomenuti po čemu možemo razlikovati ADHD od poremećaja u ponašanju? Kod ADHD je uvijek prisutna nepažnja, a uz nju mogu biti prisutni motorički nemir i impulzivno ponašanje. Stoga ako dijete iskazuje impulzivna i neprimjerena ponašanja, teško se kontrolira, ima nizak prag tolerancije na frustraciju, a da pritom nema problema s pažnjom, onda je moguće da se radi o rizičnim ponašanjima ili poremećajima u ponašanju. Dakle, odgovor je u nepažnji (indikacija ADHD-a) ili pažnji (indikacija poremećaja u ponašanju).
Ima li dijete ADHD ako može održavati pažnju na sadržajima koji ga interesiraju?
Mnoge buni što djeca mogu vrlo uspješno i dugo održavati pažnju na nečemu što ih zanima, a ne mogu na sadržajima koji su im dosadni. Ali to ne znači da dijete nema ADHD! Problemi nastaju na onim sadržajima koja djecu nisu zanimljiva jer djeca s ADHD-om u sebi nemaju dovoljno razvijene mentalne mehanizme da se u takvim situacijama kontroliraju i odrađuju zadatke te mirno slušaju unatoč tome što im se sadržaj ne sviđa.
Kako roditeljima ukazati sumnju na ADHD?
Često učiteljima nije jednostavno ukazati roditeljima na njihovu sumnju prema ADHD-u. Savjetujemo učiteljima da nije potrebno uopće spominjati ADHD ili pokušavati ga definirati. Djelatnici škole mogu samo potaknuti inicijativu da dijete ide na daljnje opservacije kod stručnjaka koji mogu dijagnosticirati ADHD (liječnici, psiholozi, socijalni pedagozi). Zato je zadatak učitelja prije razgovora s roditeljima upozoriti stručnu službu škole na sumnju za ADHD. A u razgovoru s roditeljima se preporuča samo konkretno nabrajati ponašanja koja su zabrinula učitelja te uputiti na razgovor u stručnu službu.
Kako drugim učenicima pojasniti „poseban tretman“ učenika s ADHD-om?
Razred je vrlo važan saveznik za uspješan rad s hiperaktivnim učenicima, a ponajviše u smislu da budu podržavajući prema njemu i da pokazuju razumijevanje u trenucima kada tom djetetu dajemo mogućnosti koje drugima ne dajemo ili im dajemo u manjem intenzitetu.
Da bi to postigli, potrebno je razgovarati s razredom u trenucima kada dijete s ADHD-om nije prisutno te im ukazati na konkretna ponašanja koja proizlaze iz ADHD-a, pojasniti da je to njegova snažna potreba koja je biološki definirana i on to ne uspijeva kontrolirati kao ostali te da je njegovo pravo da mu omogućimo okruženje koje će mu biti podrška u takvim izazovnim trenucima. I tako se s razredom može dogovoriti kako budu takva okolina te na koji način će reagiranja na ta ponašanja. Općenito je to sve moguće ako u razredu učitelji svojim ponašanjem i govorom njeguju atmosferu toleriranja različitosti među ljudima i poštivanja tih različitosti, a ne njihova kritiziranja.
DJECA S ADHD-OM PRENOSE NA NAS SVOJU ENERGIČNOST, AKTIVNOST I RADOST
Zaista postoji mnogo izazova u radu s djecom s ADHD-om i nije lako pratiti ove brojne sugestije za rad. No, zar nije da nas upravo najizazovnija djeca potiču na promjene koje naposljetku postanu i naši napredci u radu koji povećavaju kvalitetu našeg rada te nose dobrobiti i djetetu s ADHD-om, ali i cijelom razredu? On nas zapravo potiču da bolje osluškujemo djecu, kreativno razmišljamo kako da u nastavu ukomponiramo njihove interese, vještine i znanja.
Da bi bili uspješni u radu s djecom s ADHD-om važno je da ostanemo mirni i dosljedni, da naglašavamo dječje jake strane, da djeci dajemo šanse da iskažu svoje jake strane, da djecu dajemo više prilika da budu aktivna te da postajemo kreativniji i zabavniji u svojem radu. Time nas oni mijenjaju tako da postajemo mirniji i dosljedniji, da u drugima tražimo resurse, postajemo kreativniji, aktivniji i zabavniji.
Priredila:
Ivana Golubić, mag.paed.soc.
Za predavanja u Vašoj ustanovi, savjetovanje roditelja i sociopedagoški tretman Vašeg djeteta, obratite nam se na e-mail info@centarsreca.hr
