Edukativna brošura „JA I MOJE DIJETE“

Za roditelje koji žele biti još bolji roditelji

RODITELJSTVO

Uloga roditelja je jedna od najizazovnijih, najtežih i najljepših životnih uloga. Priprema za tu ulogu često je nedovoljna ili je uopće nema. Učimo se biti roditelj «u hodu». Za svaki drugi zadatak se obrazujemo i dugotrajno pripremamo. Istovremeno, promjene i očekivanja koja se postavljaju pred roditelje su velika. Roditelje se nerijetko kritizira. Često se pri tome zaboravlja da su i roditelji osobe sa svojim osjećajima, sposobnostima, potrebama i da kao i svi čine pogreške. Savršeni roditelji ne postoje niti trebaju postojati.

Potrebno je samo biti odgovoran roditelj, koji želi učiti zbog sebe i svoga djeteta.
Svakodnevno se u odnosu s djetetom zapitamo kako postupiti, preispitujemo svoje postupke, ponekad nas povrjeđuju reakcije djece, dogodi se da naše reakcije povrijede njih, a ponekad se učini da što god radimo ne valja. Na probleme i poteškoće u odgoju djece nailaze svi. Nekad se s njima nosimo lakše, nekada teže. U ovom tekstu ćemo pokušati podijeliti s vama neka iskustva i postupke koji omogućavaju uspješno roditeljstvo i ujedno veće šanse za razvoj zrelog i zadovoljnog djeteta.

OSNOVNA OBILJEŽJA ODGOJNIH POSTUPAKA

Svaki/a roditelj/ica razvija svoj odgojni stil kojeg često nismo niti svjesni.
Stručnjaci su se bavili pitanjem kakav je odgojni stil roditelja najbolji za odgoj djece. Vrlo temeljita istraživanja su rađena tako da su djecu pratili od ranog djetinjstva do srednjoškolske dobi kako bi ustanovili učinke različitih stilova na djecu. Ustanovili su da se roditeljski stilovi u osnovi razlikuju po dvije dimenzije.
Jedna je brižljivost / suosjećajnost, a druga zahtjevnost. Obje dimenziju su vrlo važne.
Brižljivost/suosjećajnost uključuje toplinu i bliskost. Na drugom kraju te dimenzije je ravnodušnost, kao prepuštanje djeci da se brinu o svojim stvarima, te odnos u kome se ne govori o osjećajima i ne pokazuju osjećaji.
Zahtjevnost uključuje postavljanje pravila i visokih očekivanja i standarda, te nadgledanje aktivnosti djece. Na drugom kraju ove dimenzije nalazi se popustljivost prema djeci. Pokazalo se da iz ovih dimenzija proizlaze 4 osnovna odgojna stila.

Stilovi koji se opisuju u nastavku u pravilu predstavljaju krajnosti.
Većina nas u odnosu prema djeci primjenjuje elemente više stilova.

ODGOJNI STILOVI RODITELJA

Autoritarni roditelji su kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja. Oni postavljaju mnoga pravila i zahtjeve djeci. Koriste nagrade i kazne kako bi pridobili djecu da slijede ta pravila i zahtjeve. Daju naredbe koje nisu skloni objašnjavati. Autoritarni roditelji su zahtjevni, ali ne i topli. Oni daju djeci malo slobode da sami odluče što će i kako raditi, te da čine vlastite izbore.
Popustljivo – brižni roditelji su kombinacija brižnih, toplih, suosjećajnih i popustljivih roditelja. Oni vjeruju da djeca moraju imati mnogo slobode (često i zato što je oni nisu imali) i da ne smiju biti kontrolirana od strane odraslih. Imaju malo ili nimalo kontrole nad djecom i posjeduju malo načina discipliniranja. Popustljivi roditelji obično daju djeci previše slobode, a time i previše odgovornosti, jer djeca često ne znaju dobro procijeniti što je dobro u nekoj situaciji napraviti ili kako postupiti. Ovi roditelji jesu brižljivi i suosjećajni, ali nisu zahtjevni.

Popustljivo – ravnodušni roditelji su kombinacija hladnih, nesuosjećajnih roditelja koji su u isti mah popustljivi. Oni su često takvi jer su previše umorni ili okupirani drugim stvarima da bi se bavili pravilima i nadgledanjem njihovog izvršavanja. Te roditelje nekad nazivamo i zapostavljajućima. Oni nisu niti brižljivo suosjećajni, niti zahtjevni. Takva djeca čak mogu imati sve što im treba u materijalnom smislu, ali nekako rastu ostavljeni samima sebi.

Brižno – zahtjevni roditelji su podržavajući, oni glasno iskazuju svoje standarde i kriterije, cijene samokontrolu i pružaju djeci objašnjenja za postojeća pravila. Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, a roditelj ima posljednju riječ u donošenju odluka. Ovakvi roditelji su brižni, suosjećajni i zahtjevni.

Koji Vam se od ovih stilova čini najoptimalniji?

U kojem se najviše prepoznajete?

Pokušajte svoje odgojne postupke povezati sa navedenim stilovima.
Razgovarajte o tome s partnerom/icom ili drugom osobom uključenom u odgoj djeteta.

POKAŽIMO DJETETU DA JE VRIJEDNO I JEDINSTVENO

Svako dijete je posebno i jedinstvo, s vlastitim potrebama, osjećajima, sposobnostima i mogućnostima.
Također, svaki roditelj je jedinstven i poseban sa svojim potrebama, mogućnostima, interesima i osjećajima.
Upoznajte svoje dijete kroz zajednička druženja i aktivnosti. Komunicirajte s djetetom i dopustite da iskaže svoje osjećaje, razmišljanja, a prije svega pokažite to svojim primjerom. Dijete osjeća da je vrijedno kada ga/ju slušamo, skrbimo i kada mu/joj ne dozvoljavamo da čini postupke koji su štetni.
Nema recepta ili jednostavnog odgovora kako najbolje odgajati djecu, no postoje osnovne smjernice koje su se mnogima pokazale uspješne. Na žalost, nerijetko ih nije lako provesti u djelo, potrebno je biti uporan i ne odustajati kada postane teško.

• Budite brižni, topli i suosjećajni pa će i Vaše dijete biti takvo.

• Postavite jasne okvire i granice ponašanja

• Budite dosljedni u provođenju donesenih odluka i granica. Izrazite slaganje ili neslaganje s određenim ponašanjima te objasnite posljedice po dijete ili okolinu pojedinih ponašanja.
  Ukoliko dijete krši granice, razgovarajte i ako je potrebno obavezno primijenite posljedice. Ustrajte i izdržite čak i ako vas dijete nagovara.

• Pokažite pažnju i interes za dijete i ono što mu se svakodnevno događa.

• Odajte priznanje i nagradite poželjna ponašanja.

• Govorite iz sebe. U komunikaciji koristite „ja poruke“ umjesto „ti poruka“. Recite: „Želim da… «; «Smeta me»; Osjećam se tako zbog…..; «Ljuti me što …»; Mislim da….“, umjesto: „Ti nikada…..»; «Ti uvijek….»; «Za sve si ti kriv», Ti si ….“.

• Uključite dijete u planiranje i donošenje obiteljskih odluka, naravno u skladu s djetetovom dobi. Dajte mu mogućnost izbora i donošenja vlastitih odluka. Vodite računa o svom i djetetovom dostojanstvu.

• Posavjetujte se. Uključite se u tečajeve za kvalitetno i odgovorno roditeljstvo.

Također, dopustite si povremene greške, pokažite djetetu da i vi imate mana i loših dana. Iz toga će dijete naučiti da ne mora biti savršeno i naučiti će opraštati. Pokažite svoje osjećaje kako bi i vaše dijete naučilo izražavati osjećaje. Budite primjer svome djetetu.
Ako se susretnete s problemima koje ne znate riješiti potražite savjet obitelji, prijatelja ili stručnih osoba. Postoje brojna savjetovališta, ustanove, udruge i službe gdje možete dogovoriti razgovor, stručno vođenje te podršku.

KAKO BITI JOŠ BOLJI RODITELJ?

Ako se vratimo na spomenute roditeljske stilove, vidimo da praksa i stručna istraživanja kao najoptimalniji prepoznaju upravo „brižno – zahtjevni“ roditeljski stil.
Ovakav stil, kažu ispitivanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižljivost/suosjećajnost izgleda razvija socijalne vještine i snažnu sliku sebe. Ona poručuje djetetu da nam je važno kako se osjeća i što misli.
Zahtjevnost pomaže djeci razviti samokontrolu i suradljivost prema drugima.

Rezultati istraživanja pokazuju da su djeca roditelja koji su bili zahtjevni imali manje problema u ponašanju i nisu bili skloni uzimanju droga.
Kad su roditelji koristili objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, prijateljstva i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego ona čiji su roditelji koristili autoritarni stil kontrole ponašanja.
Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila je vrlo važno u odgajanju.

NA KRAJU, ALI NE MANJE VAŽNO

• Brinite o sebi i svojim potrebama.

• Otpustite stres, zabavite se, odmorite.

• Odvojite dio vremena za sebe i stvari koje volite i koje vas ispunjavaju.

Zapamtite:
ako ste vi sretni, opušteni i zadovoljni svojim životom veće šanse da bude sretno ima i vaše dijete!

Priredila: Gordana Asja Galetić, socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja

Literatura:

• Naša poticajna obitelj. Gordana Asja Galetić i suradnici. Centar za edukaciju i savjetovanje „Sunce“. Zagreb. 2009.

• Priručnik Stop nasilju među djecom. Jasenka Pregrad. Ured Unicef-a za Hrvatsku. Zagreb. 2007.

• Adolescent development. John Dacey and Maureen Kenny. Brown & Benchmark. Wisconsin – Iowa. 1994.

 

natrag na “Publikacije”